Ozljede koljena se prema svojoj ozbiljnosti kreću se od najjednostavnijih uganuća koljena, preko istegnuća pa sve do ozljeda važnijih dijelova koljena kao što su meniskusi ili ligamenti.
Za one najjednostavnije ozljede dovoljno je liječenje fizikalnim metodama, koje znatno ubrzavaju oporavak i vraćanje svakodnevnim i sportskim aktivnostima. Kod težih ozljeda najčešće je potreban operativni tretman.
Usporedno s povećanjem broja ozljeda zglobova pojavila se i potreba za njihovim što učinkovitijim i bržim zbrinjavanjem te za što bržim povratkom sportu.

Danas, zahvaljujući artroskopiji, u mogućnosti smo udovoljiti spomenutim zahtjevima.

Artroskopija, često spominjana netočno kao „laserska operacija“, metoda je minimalno invazivnih operativnih zahvata kojom kroz male rezove ( veličine do 1cm) upotrebom optičkih instrumenata te izvora svjetla i kamere sliku iz zgloba projiciramo na ekran. Nakon pregleda zgloba „iznutra“, specijalno dizajniranim instrumentima možemo zbrinuti sve ozljede zglobova kao što su koljena, ramena, laktovi ili gležnjevi, pa i one najkompliciranije.
Koljenska struktura koja najčešće strada je meniskus. U koljenu su smještena dva meniskusa (unutarnji i vanjski) a njihova je uloga da prenose težinu s natkoljenice na potkoljenicu te povećavaju kongruentnost zglobnih tijela. Pridonose i stabilnosti zgloba koljena. Puknuća meniskusa najčešće se javljaju prigodom okreta natkoljenice na blokiranu potkoljenicu. Nekoliko je tipova ruptura ovisno o mjestu i načinu puknuća.
Ako je ruptura meniskusa u takozvanoj crveno-crvenoj zoni (zoni do koje dopire opskrba krvlju) ili crveno-bijeloj zoni, meniskus možemo sačuvati tako da ga „sašijemo“ i to opet bez velikih rezova kroz dvije male rupice na prednjem dijelu koljena. Ako je ruptura meniskusa u perifernoj zoni (bijelo-bijeloj), puknuti komadić meniskusa moramo ukloniti. To neće prouzročiti invaliditet, nego će se spriječiti daljnja ozljeda zglobne hrskavice i kronična bol.
Takve operacije radim u lokalnoj anesteziji što omogućava pacijentu da se odmah nakon zahvata na“svojim nogama“ uputi kući. Za potpuni oporavak nakon zahvata potreban je ciklus fizikalne terapije. Potpuni povratak u svakodnevne aktivnosti očekuje se za desetak dana a sportu nakon nekoliko tjedana.
Ako je trauma značajnija, ozljeda se ne zaustavlja samo na meniskusima nego pucaju tzv. „ukriženi ligamenati“ i to najčešće prednji križni ligament. U tom slučaju koljeno postaje nestabilno, često „popušta“ već pri svakodnevnim aktivnostima, a ozlijeđena osoba nije više u stanju baviti se sportom.
Artroskopskim tehnikama u stanju smo vratiti koljeno u prijašnje stanje i to rekonstrukcijom ligamenata. Iz blizine koljena uzima se presadak ( dio patelarnog ligamenta ili dvije tetive i to mišića semitendinozusa i gracilisa), na odgovarajući način ih pripremimo i upotrebom specijalnih instrumenata „ugradimo“ u prijašnji položaj. Presadak ligamenta fiksiramo na dva kraja (natkoljenici i potkoljenici) specijalnim čavlićima ili vijcima koji su biorazgradivi i nestaju iz kosti nakon nekog vremena. Ako je zahvat dobro obavljen, nakon završetka rehabilitacije povratak svakodnevnom životu je brz a sportu, rekreativnom ili profesionalnom, zajamčen je i to na istoj razini i prije. Ni dob više ne predstavlja granicu. Rekonstrukcije ligamenata sada se mogu raditi i osobama starijim od 40 godina (prije postavljena granica) tako da sada u svojoj kazuistici imam i osobe kod kojih je rekonstrukcija ligamenata učinjena u kasnim 50tima.
Stražnji križni ligamenti najčešće pucaju u prometnim nesrećama ili u izravnom udarcu s prednje strane koljena, a rekonstruiramo ih na sličan način.

Artroskopija nije rezervirana samo za sportske ozljede koljena. Upotrebljavamo je i kod, danas sve više prisutnih degenerativnih bolesti, tj. artroze. Tada hrskavica postupno postaje neravna ili nestaje uzrokujući time česte otekline i bolove. Ovisno o stupnju oštećenosti hrskavice, koljeno možemo „očistiti“ upotrebom motoriziranih instrumenata (shavera ili „brijača“), zagladiti rubove oštećenja i na taj način usporiti proces artroze, a samim time i umanjiti otekline i bolove. Na taj način omogućujemo osobama s uznapredovanim promjenama da lakše funkcioniraju do konačnog zahvata – ugradnje proteze koljena.
Kod mlađih ljudi, u slučajevima lokalizirane ozljede hrskavice s oštećenjem do 3cm, u posljednje se vrijeme pojavila i opcija transplantacije hrskavice. U prvom zahvatu očisti se oštećenje i uzme se dio zdrave hrskavice, koji se pošalje u laboratorij gdje se hrskavične stanice umnožavaju na specijalnoj podlozi. U drugom zahvatu tako uzgojenu hrskavicu postavljamo na mjesto oštećenja i to sve bez „otvaranja“ zgloba.

Za kraj, od artroskopkih operacija ne treba strahovati. Njihova invazivnost je minimalna što za pacijenta znači brz oporavak i povratak prijašnjim aktivnostima.

dr. Mladen Miškulin
spec. ortopedije i traumatologije

• Poveznica ka članku na portalu “Moj doktor”